Nova sam, i ne znam kako da počnem..
čini se komplicirano, ali kad malo bolje razmislim, jednostavno je..
predstavit ću vam se, kao i svaki ,,normalni čovjek'' kad počinje nekakvu ,,suradnju.''
Pa krenimo.
Moje ime je Nicole.
Još sam mlada, ali znam o životu jako puno..
Sanjar sam, ali čvrsto vjerujem, da ako se probudimo, sve svoje snove možemo pretvoriti u zbilju.
Vjerujem također da ako nešto dovoljno jako želimo i znamo da možemo, i uspijemo.. ako ne vjerujemo u sebe, ništa od nas neće bit.
Zato ja vjerujem u sebe.. jer naposljetku, ako ne vjerujem ja, tko će!?
Sudbinu ne kroji nikakav ,,Bog'' , sudbina je ono što mi krojimo sami sebi.
Mi sami odlučujemo, samo što možda to ponekad ne vidimo.
Nitko nas ne može natjerati da radimo krive, odnosno prave korake.
Mi sami padamo, sami se dižemo.. zato i postojimo.
Plaćamo svoje greške.. ali neka, jer život ionako ne bi bio zanimljiv bez njih. I sama sreća dosadi kad je stalno s nama!
Jako sam komplicirana, tražim previše, ali mene ili oboriš, ili ne oboriš s nogu.
Znači, odmah i žestoko, ili nikad i nikako.
Većina ovo drugo, ali eto, još živim u nadi.
Isto tako, znam da se ljudi ne mijenjaju, samo pokazuju svoje pravo lice.
Često ,,loši'' ispadnu ,,dobri'' i obrnuto.
Samo je potrebno vrijeme, i saznamo tko je tko.
Imala sam masu ,,prijatelja'' , ali masa se svakim danom sve više sužava.. Neki su me izdali, prevarili, lagali..
Nekima je usprkos tome što su bili takvi prema meni, bilo stalo do mene. Ali ja ne mogu funkcionirat sa lažima, žao mi je.
Ne podnosim kad ljudi žive dvostruke živote!
Isto tako, neke sam izgubila zbog svoje krivice, svoje nezainteresiranosti i toga što su uvijek oni više ulagali u naš odnos..
Iskreno žalim zbog toga, i vjerojatno ću žalit uvijek.
Među nama sad su samo lažni pozdravi, lažni osmjesi, lažni komplimenti.. eto, ni oni nisu bili spremni dat drugu šansu..
ali tako je i bolje, jer od tad sam drugačija.
Sad se više bojim izgubljenih ,,prijatelja'' , nego neprijatelja!
.Ipak, meni je ostalo ono najslađe.
Moje dvije najbolje prijateljice!
Jedna od njih ovo čita, jedna ne.
Nije ju potrebno navodit, prepoznat će se ona već sama
Plješćite! Dižu se zastore! Nas tri smo na pozornici.
Bezbroj puta, davale su mi maramice dok sam plakala,
tješile su me, spavala sam im ukrućenog, slanog, lica na ramenu i jecala.. a one su samo šutile i mazile me po kosi, jer jednostavno znaju kad treba šutit, a kad treba nešto reći.
Njihova šutnja znači nečijih milijun riječi.
One su previše bitne! Znam da ih često povrijedim svojom tvrdoglavošću i bahatošću, ali nikad neće odustat od mene... to se ne može opisat, to je nešto jače!
Sad.. moja obitelj.
Pojam obitelj. Što uopće to znači?
Zajednica koja te uvijek podržava u svemu-koja ti je velika potpora,
slaže se sa svima odlukama koje doneseš,
ne kritizira te.. samo si ti bitan.
NE, to nije obitelj!
Obitelj je zajednica koja te uvijek ne podržava u svemu, nisu ti uvijek potpora..ne slažu se sa svima odlukama koje doneseš, kritiziraju te.
Ali uče te pravom putu!
I nisi samo ti bitan, bitni su i tvoji i braća i sestre, i bake i djedovi, i roditelji. Ne samo tvoji osjećaji, ne samo tvoja mišljenja..
Bitni su i svi ostali.
Ja zato i volim svoju obitelj, nitko nikada nije u centru pažnje.
I ne postoji dan kad ne razmišljam o onima koji su otišli, kako mnogi vjeruju, na ljepše mjesto.
Zauvijek ste tu sa mnom. Možda ne kraj mene, ali u mome srcu.
O ljubavi neću..
Je*eno sam razočarana u nju.
Čak i ne vjerujem da postoji.. ali onda vidim neke svoje prijatelje kako su sretni u dugomjesečnim vezama.. neki čak i dugogodišnjim.. I shvatim da postoji. Samo šteta što je posjeduju oni rijetki sretnici.
Svi moji dečki, a bilo ih je, i nije da se ponosim s tim, nisu uspjeli probudit ljubav u meni. Uvijek bi ja ostavljala.Zadnjeg sam motala oko malog prsta, čas htjela bit s njim, čas mi se gadio, ni ne sjećam se koliko puta mu nisam odgovarala na poruke, imala sam jednom 35 njegovih propuštenih poziva.. i da mogu bilo što promijenit, to bi bila moja prošlost, moja veza s njim.Voljela sam ga više od ičega..ali bila sam premlada i preglupa da bi to shvatila. Varala sam ga i ovo ono.. mislila sam da će me zauvijek htjet takvu.. ali nije ni on zauvijek osto budala. Prokužio me, ostavio..Kad sam shvatila što sam izgubila htjela sam ga nazad, ali bilo je kasno. Rekao mi je da me voli, ali da sam đavolica. On ne može s takvima! Dugo, dugo iza smo se dopisivali, bili u kontaktu, čak smo se i sreli, ali nisam mu se ni javila. Moj je*eni ponos! Sad je sretan s drugom, priča kako mu je sve.. I vjerujem.. Jer on, za razliku od mene, zna voljet.. Zna pripadat! (Samo da znate, ni ja njega više ne volim.. prošlo me je. Ali mislim da se ne mogu i ne znam više zaljubit.)
Ok! To bi bilo to.. Previše filozofiram.
Već ćete me upoznat kroz moje pisanje.
Nadam se da se čitamo!
.I da, ovaj blog je nastao deaktivacijom mog facea pa sam odlučila ovdje ubijati vrijeme.
Vaša.. Nicole
